Cijela porodica je na Zuhalinim leđima.Njen otac je zaista stavio tezak teret na nju. Jako mi je drago što Zühalov brat nije popustio pred ucjenom i borio se.Sve što želim je da Zuhal prestane razmišljati o svom ocu, ponaša se kao njegova robinja i da se osjeća dužnom, da odvoji vrijeme za sebe i da bude sretna sa Tajfunom.
Niko dobrovoljno ne ubija majku, ionako Zuhal je mlada, ocigledno je da se kaje, ali vidi oca, on se osvećuje kćerki, živi život njene majke, ne udaje se, nema privatni život, čak kuhajući, traži od nje da skuha, bukvalno je tjera da radi kao rob, kakva šteta.
