Melek je godinama gušila vlastitu bol, trpjela zbog drugih, bila stup tišine u svijetu buke. Danas, međutim, stoji čvrsto – oči u oči s prošlošću, spremna tražiti odgovore koji su joj oduvijek uskraćeni. Halil kod nje ne nailazi na sažaljenje, već na tiho, dostojanstveno suočavanje.
Melek traži istinu. Ne samo radi sebe, već i u ime žene koja joj je dala život, a kojoj su riječi bile uskraćene, a dostojanstvo oduzeto šutnjom. Džihan, njezin oslonac u svijetu koji se neprestano raspada i iznova gradi, promatra iz prikrajka, osjećajući kako se pred njima ponovno uzdiže zid neizvjesnosti.
